Proizvodi

Učestalost izvanbolnički stečenih infekcija Staphylococcus aureusom otpornim na meticilin raste alarmantnom brzinom.Učinkovito liječenje povijesno je uključivalo rani debridman i primjenu antibiotika.Ova je studija osmišljena kako bi se prospektivno odredila učinkovitost empirijske terapije u liječenju infekcija ruku. Prospektivno randomizirano ispitivanje provedeno je u županijskoj bolnici I. razine.Bolesnici s infekcijom ruke primili su ili empirijski intravenski vankomicin pri prijemu ili intravenski cefazolin.Ishodi su praćeni pomoću ozbiljnosti infekcije, odgovarajućeg kliničkog odgovora i duljine boravka.Isplativost je izračunata koristeći ukupne troškove za svakog pacijenta u obje skupine.Provedene su statističke analize. U studiju je bilo uključeno četrdeset i šest pacijenata.Dvadeset četiri su randomizirana na cefazolin (52,2 posto), a 22 (47,8 posto) na vankomicin.Nije bilo statističke razlike između troškova liječenja (p < 0,20) ili srednje duljine boravka (p < 0,18) između skupina.Bolesnici randomizirani na cefazolin imali su veće prosječne troškove liječenja u usporedbi s pacijentima koji su randomizirani na vankomicin (p < 0,05).Bolesnici s težim infekcijama imali su skuplje prosječne troškove liječenja (p < 0,0001) i dulji prosječni boravak (p = 0,0002).Pri kraju studije otkriveno je da je incidencija S. aureusa stečenog u zajednici rezistentnog na meticilin u županijskoj bolnici autora iznosila 72 posto, što je uzrokovalo prerano prekidanje studije od strane institucionalnog odbora za reviziju zbog visoke incidencije onemogućujući daljnju randomizaciju. Odgovarajuće rano liječenje S. aureusa otpornog na meticilin nije definitivno utvrđeno.Nije utvrđena razlika u ishodu korištenja cefazolina u odnosu na vankomicin kao lijeka prve linije.